“Nisam vidjela svoju kćerku blizu godinu dana. Nakon što se udala počela se udaljavati. Na moje pozive nije odgovarala. Mislila sam da je previše zauzeta svojim životom.
Onda sam sinoć u pola noći čula panično kucanje na vrata. Bila je to ona. Plakala je i rekla: “Mama, možemo li noćas ostati ovdje?”
Tada sam primijetila da u naručju drži pospanu bebu.
Zagrlila sam ih obje bez riječi. Tada mi je rekla: “Rekao je da sam teret. Uzeo je sve.”
Zagrlila sam je čvršće nego ikad prije i rekla: “Uvijek imaš dom ovdje.” Napokon se nasmijala.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)