Ovaj 17-godišnjak koji pati od “sindroma vukodlaka” otkrio je da je cijeli život bio maltretiran zbog svog rijetkog medicinskog stanja.
Kako izgleda dječak vukodlak iz Indije?
Lalit Patidar je učenik iz malog sela Nandleta u Indiji. Cijlo tijelo mu je prekriveno dlakama od šeste godine, kada mu je dijagnostikovana hipertrihoza, izuzetno rijetko stanje za koje se smatra da je pronađeno kod samo 50-ak ljudi od srednjeg vijeka.
Gde god da se pojavi u svom selu bio je u centru pažnje, a djeca su ga nazivala i “dječakom majmunom” i govorila su kako se boje da ge ih ujesti. Uprkos tome što su ga maltretirali, ima pozitivan pogled na život, rekavši da sada sanja o tome da postane uspješan jutjuber.
– Dolazim iz normalne porodice, otac mi je poljoprivrednik, a ja sam trenutno maturant. Istovremeno pomažem ocu u poljoprivrednim poslovima – rekao je Lalit.
– Imam ovoliko dlaka po tijelu cijeli život. Moji roditelji kažu da me je ljekar obrijao prije rođenju, ali nisam primjetio da je nešto drugačije na meni sve dok nisam imao oko šest ili sedam godina. Tada sam prvi put shvatio da mi dlake rastu po cijelom tijelu, kao nikome drugome koga sam poznavao. Zatim sam saznao za hipertrihozu, vrlo rijetko stanje koje je na svijetu imalo svega 50-ak ljudi – objašnjava 17-godišnji Patidar.
– Nema istorije “dlakavosti” u mojoj porodici, ja sam jedini koji ima tu bolest – rekao je tinejdžer.
Kao što može da se pretpostaviti, hipertrihoza je karakteristična po abnormalnoj količini dlaka po tijelu.
U Lalitovoj porodici samo on boluje od hipertrihioze
Postoje dve različite vrste hipertrihoze: generalizovana hipertrihoza, koja se javlja po cijelom tijelu, i lokalizovana hipertrihoza, koja je ograničena na određeno područje.
Hipertrihoza može biti ili kongenitalna (prisutna pri rođenju) ili stečena kasnije u životu. Radi se o neizlječivom stanju koje na licu, rukama i drugim dijelovima tijela osobe uzrokuje rast abnormalnih količina dlačica dugih do pet centimetara.
Lalit ide u školu i roditeljima pomaže u trgovinskoj radnji
Nekoliko cirkuskih atrakcija u 19. i ranom 20. vijeku, poput Julije Pastrane, imalo je hipertrihozu, a mnogi od njih radili su u sklopu cirkusa kao “čudaci” i bili su predstavljeni kao osobe s životinjskim osobinama.
Za razliku od njih, Lalit vodi normalan život. On ide u školu i pomaže na porodičnom imanju, a počeo je da piše blog i snima video.
Lalit se trudi da vidi normalan život uprkos oboljenju
– Nisam se zabrinuo ni uznemirio kad su počele da mi rastu dlake jer sam tada bio veoma mali, ali moji ukućani i moji roditelji jako su se zabrinuli – tvrdi.
– Mala djeca su se bojala kad bi me vidjela, a ja kao djete nisam znao zašto. Kako sam odrastao, shvatio sam da mi cijelo tijelo ima dlake, što me je i te kako razlikovalo od ostalih – dodao je Lalit i istakao da su se djeca bojala da će ih “ugristi kao životinja”.
Trenutno ne postoji lijek za Lalitovo stanje, ali on je naučio da živi s tim i iako se kao djete borio s maltretiranjem, sada shvata da je to ono što ga čini jedinstvenim.
– Za sada, nema lijeka. Skratim dlake ako osjećam da postaju preduge. To je kao kosa na glavi, nastavće da rastu, nemam drugog načina da to riješim i ne verujem da će ikada biti lijeka – priznaje.
Djeca iz škole su ga zadirkivala, vikali su mu “majmune,majmune”, ljudi su ga nazivali raznim pogrdnim imenima, mnogi su mislili da je mitsko biće…
– Kada sam bio mali, ljudi su me gađali kamenjem, a to uopšte nije fer prema djetetu – prepričao je Lalit.
Mladi Lalit tvrdi da bez obzira na to što drugi govore, nikada ne smijemo da odustanemo u životu i da uvijek trebamo da budemo srećni i pozitivni. Napominje da je važno poštovati sve ljude, kako god oni izgledali. On se vodi mišlju da uvijek moramo da se dobro ponašamo prema svima, jer nikad ne znamo kroz što neko prolazi.
– Važno je biti srećan, ali i učiniti druge srećnima – zaključuje Lalit.
Izvor: Stil.kurir.rs