“Bio sam na kasi u supermarketu sa suprugom.
Žena ispred nas je platila svoje stvari i krenula, ali se iznenada oglasila oprema za otkrivanje krađe.
Počela je vaditi sve iz svoje vrećice i pokazivati osiguranju.
Kad je ponovo prošla kroz detektor, opet je počelo pištati. Ovo se ponovilo još pet puta.
Iza nas su stajale dvije djevojke. Jedna od njih prilazi osiguranju i ozbiljno kaže:
“Vjerovatno je nešto pojela u radnji!”
(Izvor: Brightside)
BONUS ISPOVIJEST:
Dobili smo bebu i ja sam odlučio da dam otkaz i ostanem kod kuće umjesto žene. Ona stvarno voli svoj posao i već nakon 2 sedmice se žalila da joj fali da izađe iz kuće i razgovara s odraslima, dok je meni muka svako jutro kad pomislim da moram na posao i najviše volim da budem kod kuće.
O brizi za bebu nismo znali ništa, zajedno smo učili i čitali knjige i još uvijek učimo. Beba svakako pije flašicu tako da nema nikakvog razloga zašto se ja ne bi mogao uspješno brinuti o njoj, ali naša familija je puna osuda i komentara, za ženu pričaju da je bez srca što hoće na posao i “ostavlja bebu”, a za mene da sam papučar što sam odlučio ostati kod kuće.
A mi sretni i sve dobro funkcioniše, samo se familiji više baš ne javljamo.