Dobili smo bebu, a kako i supruga i ja imamo svoje firme, trebala nam je pomoć oko djeteta.
Ponudili smo i mojoj i njenoj majci da pomažu, za novac. One su u penziji, ali su mlade, vitalne, ovo bi im bio dodatni izvor zarade, platili bismo onoliko koliko bismo platili i nekog sa strane.
Obje su bile izričite u tome da ne žele i ne mogu one da se angažuju, to je naše dijete, bla bla. Okay, mi zaposlimo jednu divnu ženu koja je tu blizu svakog dana, sa kojom se oko svega dogovorimo, kad god putujemo, ona ide sa nama, stvarno smo imali sreće da nađemo nekog kome vjerujemo.
Sada su naše majke ljute jer mi “tamo neku osobu” vodimo na odmore i putovanja, a one jadne nigdje nisu bile 10 godina (niko im ne brani, imaju pare). Kad smo rekli da smo prvo njima ponudili to isto, a one kategorički odbile jer neće da čuvaju tuđu djecu, mi smo ispali zlikovci koji ih odvajaju od njihovog unučeta. Da nisam sam doživio ovo, ne bih vjerovao.