“Juče sam stigao kući oko 23h poslije radnog dana, kod žene i dva sina, jedan od 4 godine i drugi koji ima tek 17 dana.
Žena mi je rekla da bi htjela da se okupa, pa sam legao u krevet, pustio sportski kanal i čuvao djecu koja su spavala. U jednom trenutku beba se probudila i počela da plače. Podigao sam je, pomazio, dao cuclu, ali ništa, nastavila je da plače. Nisam znao kako da je umirim pa sam je podigao i prenio do kola, ali ni to nije pomoglo, i dalje nisam pronašao načina da je smirim.
U slejdećem trenutku polako se budio i stariji sin i počeo je da plače jer nije mogao da nađe igračku koju je ostavio pored kreveta.
Obojica su plakali, a ja nisam našao načina ni strpljenja da ih smirim. Plakali su tako već neko vrijeme i biću vrlo iskren, nisam znao šta da radim, unervozio sam se i osjetio se beskorisnim jer sam počeo da se ljutim na starijeg, a mlađem sam govorio “dobro, dosta je bilo”, do trenutka kada sam otišao do vrata kupatila i pitao “Izlaziš li ljubavi? Požuri molim te”.
Znate šta, ni dva sata nisam proveo u kući i već sam bio razočaran, unervozio sam se i nisam znao kako da smirim djecu.
Napokon je moja žena izašla iz kupatila, uzela je bebu i počela je da joj masira stomak, maleni se odmah smirio, pa ga je onda namjestila za podoj. Stariji sin je došao kod nje plačući, a ona mu je pričala umirujućim riječima pa se i on smirio. Obojica su bili pored nje spokojni, a ja sam ostao tako na krevetu izgledajući beskorisno. Gledam je i pitam se kako to postiže?
Prijatelji, nikada se više nisam požalio na posao što dolazim umoran ili zato što sam imao loš dan. Samo sam razmišljao “Kako postiže da kuća bude besprijekorna, da hrana bude spremna i servirana na stolu, odjeća oprana i ispeglana, sve uređeno i na svom mjestu, znači ona radi 24h u toku dana”.
Ni dva sata nisam proveo kući i nisam znao šta da radim sa njima, a ona je došla i u jednom trenutku obojicu umirila. A ranije se brinula da li je bila spremna da postane majka.
Za mene, prema onome što sam doživio, ona je najbolja majka na svijetu. Ne znam kako bih drugačije opisao sve ovo.”