
Živim sa dečkom već par mjeseci. Ulazim ja prike neki dan u stan, kad ono nešto lijepo miriše.
Vidim ja, on sprema lazanje. Ja sva sretna, bila sam onako bas gladna i brzo postavim sto. Sjednemo mi da jedemo, ja uzimam tanjir da sipam, kad ote meni on tanjir iz ruku, pogleda me začuđeno i reče…
Živim sa dečkom već par mjeseci. Ulazim ja prike neki dan u stan, kad ono nešto lijepo miriše.
Vidim ja, on sprema lazanje. Ja sva sretna, bila sam onako bas gladna i brzo postavim sto. Sjednemo mi da jedemo, ja uzimam tanjir da sipam, kad ote meni on tanjir iz ruku, pogleda me začuđeno i reče ‘Ej, pa ja sam lazanje za sebe spremio. Imaš tamo u frižideru neku salamu, pa uzmi to da jedeš.
Svašta, a ti pomislila ja ovo za tebe spremio.’ Prvo sam se smijala jedno 10-tak minuta jer sam mislila da se šali, a onda kad sam vidjela da je ozbiljan, otišla sam u sobu i počela da plačem kad vidim s kim sam u vezi. Ladno je pojeo cijelu posudu, sasvim sam!