Ćale mi je nedavno preminuo od raka pluća. Dvije godine je izgurao sa tom dijagnozom i to su dvije najgore godine u mom dosadašnjem životu. Još za njegovog života sam počeo da osjećam neopisiv umor koji je ozbiljno počeo da me remeti u poslu, ali sam to pripisivao napetosti zbog cijele porodične situacije i njegove uznapredovale bolesti.
Konačno se prije mjesec dana javim doktoru i poslije gomile analiza utvrde da imam leukemiju. Mlad sam još uvek, imam 37 godina i jedino mi je to uzdanica da će možda sve biti u redu. Ne smijem mami da kažem jer i dalje mnogo tuguje za ćaletom i ova vijest bi je ubila. Ne smijem da kažem sestri jer bi odmah rekla mami. Za sada znaju samo moja djevojka i moj najbolji drug. Uplašen sam, nisam spreman za borbu jer sam vidio iz prve ruke šta rak radi čovjeku, polako padam u očajanje i nemam pojma šta da radim