Doktorica sam i moja kćer je nakon završene gimnazije upisala fakultet Sestrinstva i sada završava petu godinu.
Kada je odlučila upisati taj fakultet pokušala sam ju svim silama odgovoriti od toga jer iz prve ruke vidim kako je posao u bolnici naporan, malo tko cijeni nas doktore, a još manje medicinske sestre.
Nisam prihvatila njenu odluku (cijenim sestre beskrajno, ali zaista bi željela da radi jednostavniji posao), pokušavala sam joj bezbroj reći da joj još nije kasno promijeniti fakultet sve do prije mjesec dana.
Bila je na ljetnoj praksi kod mene na odjelu. Kada bi imala vremena prije vizite pratila sam ju kako radi.
Vidjela sam u jednom trenutku kako se naginje prema pacijentima, kako razgovara s njima i podupire ih. Sestre su ju pohvalile i rekle kako brzo uči i spretno obavlja svaki posao koji joj pokažu. Ponosna sam na nju i žao mi je što joj prije nisam bila podrška.