Zbog moje mlađe sestre sam napustio fakultet na drugoj godini. Roditelji nisu mogli školovati i mene i nju i ja sam odlučio da zbog nje odustanem. Zaposlio sam se ubrzo na neki bezvezni posao kako bi joj dodatno olakšao studiranje.
Svi smo bili uz nju, živjeli smo za nju i nakon svega ona je postala vrlo uspješan doktor medicine. Postala je ponos porodice i ne kajem se ni jedne sekunde jer sam prije 10 godina odlučio kako sam odlučio. Ja sam i dalje “fizički radnik” svoju sreću sam našao u Njemačkoj i ne žalim se. Dobar sam u svom poslu i nije mi teško…
Da sam odlučio da se školujem možda bih danas i ja bio na nekoj GOSPODSKOJ POZICIJI, možda, ali mojoj sestri bi sigurno, ali sigurno bilo mnogo, mnogo teže nego što je meni sada. Ono najvažnije NIJE ZABORAVILA NI ŠTA OD ONOGA ŠTO SMO ZA NJU RADILI, A TO MI JE NAJVAŽNIJE.