Željko Samardžić danas ima veliku porodicu, tri kćerke, četvoro unučića, i suprugu sa kojom dijeli radost i tugu više od četiri decenije.
Ipak, početak građenja te porodice, krenulo je velikim gubitkom, preranom smrću sina, koji je imao samo tri mjeseca.
Pjevač je u potresnoj ispovijesti priča o sahrani bebe i kako su Maja i on prevazišli sve do sada.
– Očeva porodica je iz Nikšića, tamo smo sahranili malog Zlatka, to je bila tuga za sve nas. Kad god dođe taj mjesec, Maja i ja, sami podijelimo tu tugu i uvokek razmišljamo koliki bi bio da je ostao živ, ali to je život. Nikada čovjek ne zna šta mu se može desiti u životu. Idete ulicom, pa vas udari auto, a niste se tome nadali. Bio je beba, imao je tri i po mjeseca, ime sam mu dao Zlatko, po mom kumu koga sam mnogo volio – rekao je Željko na početku, te je dodao:
– Sjećam se tog perioda, moja pokojna baba je došla na babine, prvi put da vidi svog praunuka, za nju je bio veliki šok kada se sve desilo. U Crnoj Gori je muška glava velika stvar. Nikada to neću zaboraviti. Familijarno smo išli svi iz Mostara u Nikšić da odradimo te obrede.