“Bila sam u supermarketu, pokušavajući balansirati između mog uplakanog sina i kesa. Jedna žena u redu glasno je uzdahnula, pa uzela telefon i počela da me snima.
Dok sam izlazila, rekla je: „Ljudi poput tebe nikada ne bi trebali imati djecu!“
Niko nije rekao ništa. Htjela sam da je napadnem riječima, ali sam se ukočila kad sam pogledala sina.
Bio je potpuno prekriven čokoladom — odjeća, lice, čak i kosa. Bila sam toliko preopterećena mjesečnim namirnicama i svim obavezama koje su me još čekale da nisam ni primijetila šta moje dijete radi.
Ispostavilo se da je, dok me pratio kroz market, i jeo i pravio nered. Odjednom je počeo plakati kad je shvatio da nas svi gledaju.
Pocrvenjela sam i brzo ga odnijela do auta.
Prošlo je pet godina, ali još uvijek mislim na taj trenutak svaki put kad uđem u grocery store.
Tada sam bila užasnuta, ali sada se osvrnem i dam sebi priznanje što sam sama odgojila troje djece i radila puno radno vrijeme. Kao samohrane majke, trebale bismo više cijeniti identical sebe.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)