“Dvije nedjelje prije vjenčanja priznao mi je da me je prevario sa mojom najboljom drugaricom, koja je trebala da bude kuma na našem venčanju.
Od te novosti doživjela sam infarkt i postala dijabetičar sa nepunih 26 godina.
Dok sam bila u bolnici on je dolazio u posjetu ali sam odbijala da ga vidim, ona se nije nijednom pojavila.
Kada sam izašla iz bolnice pozvao me je da pita kako sam i da li možemo da razgovaramo.
Pristala sam, ni sama ne znam zašto. Osjetila sam da se iskreno pokajao i da me i dalje voli. Cijele noći sam razmišljala o našem razgovoru i pokušavala da dođem do najboljeg rješenja.Bilo je jasno kao dan, voljela sam ga kao nikada u životu i dala sam mu drugu šansu.
Da to nisam uradila cijeli život bih se kajala što sam poslušala pamet, a ne svoje srce.Poslije godinu dana vjenčali smo se, ovog puta je to bilo skromno vjenčanje u krugu porodice i prijatelja. Preselili smo se u drugi grad, on je našao posao, a ja sjedim kući i čuvam naše blizance. Ne kajem se što sam pogazila svoj ponos, isplatilo se.”