“Gazdarica je htjela da mi poveća kiriju tokom korone.
Odbila sam i otkazala stan. Sad gospođa izdaje stan kao skroz namješten, ali dobar dio nameštaja je moj. Radni sto, stolica, fotelja, sve zidne police, stočići za kafu, noćni stočić, cipelarnik, slike, ogledala i tepisi. Od tehnike moji su TV, zvučnici i kuhalo za kafu. Kada sam ušla, ni escajg, ni posuđe nije imala pa sam i to morala da kupujem.
Novom stanaru će ostati samo kauč, trpezarijski sto sa stolicama i bijela tehnika. Saznala sam za to tako što sam naletjela na stan na oglasima kad sam tražila novi.
Žena je ušla i slikala stan sa mojim namještajem dok nisam bila tu, i napisala da je stan moguće pogledati između deset i četiri jer sam ja od devet do pet na poslu.
Nadam se da ću uspjeti nekako da izmolim da radim od kuće na par dana, pa da je uhvatim na djelu i napravim haos.”
(Ispovesti.com)
BONUS
U trećem osnovne smo imali zadatak da donesemo kutijice lijekova, sirupa i slično, pa da od tog na likovnom pravimo zgrade i grad. Sjetim se ja tog u 9 naveče, a prva smjena. Šta ću, ne smijem ni reći svojima popi*diće što to tek pred spavanje kažem. Trknem dole kod bake i dede, mislim se oni piju dosta lijekova, imaju sigurno. Povadim sve tablete i uzmem kutije. A baka i deda već tad bili stariji, nisu ni mogli pročitati nego po bojama na kutijama navikli šta kad treba uzeti. Sutradan, oni u čudu, ne znaju šta se desilo, ne mogu ni popiti tablete. Rekao sam dedi poslije, smijao se.
Sad sjedim, pijem kavu sva nervozna pod stresom i shvatim da zapravo ja nemam niti jedan problem trenutno nego moje prijateljice imaju probleme. Zanimljivo kako tuđe stresove doživljavam kao da su moji.
Na fakultetu sam bila jedan od boljih učenika koje su profesori i vanjski suradnici često hvalili. Nikad nisam bila jedna od onih koji se jako trude, ali svoje sam obaveze izvršavala na najvišem nivou. Zbog pandemije i činjenice da moje struke ima i previše, nisam ima velika očekivanja da ću pronaći posao. Javila sam se na nekoliko “ambicioznih” oglasa i nakon par dana su me kontaktirali i javili da bi me željeli zapoliti jer u istima rade prethodno spomenuti profesori i vanjski suradnici koji jamče za mene i daju punu preporuku. Pomisila bi da živim san da nije bilo nekih “prijatelja” kojima to nije najbolje sjelo. Što je najbolje, svi to smatraju zapošljavanjem preko veze jer “oni tebe poznaju i progurali su te, a nas nema tko progurati”. Smatram da smo imali apsolutno iste uvjete oduševiti profesore i suradnike tijekom studiranja. Oni i više jer sam ja često izostajala s predavanja jer sam morala radit kako bi svojima financijski pomogla.