“Hodala sam sa svojim dečkom 10 godina. Nisam očekivala da će me zaprositi. Ali nakon što sam se vratila sa odmora s prijateljicama, bacio mi je prsten u lice. Prešla sam preko toga, oprostila mu, vjenčali smo se. Nakon vjenčanja, promijenio se.
Nije bio zadovoljan mojim poslom, odnosom s porodicom, mojim prijateljima. Zabranio mi je da se viđam s prijateljima! U početku sam mislila da je to kriza, nova faza u životu. Ni ja nisam savršena (mrzim čišćenje, ne kuham baš najbolje).
Ali kap koja je prelila čašu bila je kad je insistirao da se preselimo u prigradsko naselje. Tamo nije bilo javnog prevoza. On je imao auto, a ja sam morala pješačiti 5 kilometara do posla svaki dan. Onda je došla zima, ostala sam bez posla, bez novca, i čizme su mi se pokvarile. Zamolila sam ga da mi da novac za nove čizme, a on je rekao: “Kad zaradiš, imat ćeš.”
Ali zaboravio je da su moji roditelji kupili stan u kojem smo živjeli, i da sam ja kupovala hranu koju smo svaki dan jeli. Na kraju, moja majka mi je kupila čizme kad me vidjela u patikama u januaru. Istog dana sam podnijela zahtjev za razvod.”
(Izvor: Brightside/prevedeno)