Imam najbolju djevojku na svetu. To mi je prva veza, počeli smo krajem srednje i evo već 4. godine smo zajedno. Toliko toga je uradila za mene, uvijek bila tu kad je najpotrebnije, i kad nisam imao ništa i sad kad sam materijalno obezbijeđen. Stalno dobijam sitne gestove pažnje i ljubavi s njene strane i vidim da ja njoj predstavljam čitav svijet. Ona niti se druži sa nekim, bukvalno ja sam joj sve.
Dok sa moje strane ljubav počinje da se gasi, sve je više doživljavam kao sestru, sve me manje fizički privlači, a volio sam je kao boga. Volim je i sada, život bi dao za nju ali na neki drugi način, ne kao partnera. Monotonija me ubija. Još mi je u život uletjela neka djevojka prošle nedjelje koja me dodatno pomutila skroz iako znam da nema ni približno kvaliteta kao moja sadašnja, ali sa svojim mozgom i osjećajem se ne mogu izboriti, nemam srca da raskinem, uništio bih joj život, ali ovako mislim da ću definitivno poludjeti.
izvor:(ispovesti.com)