Kao da pomalo umireš.
Kad moraš naučiti kako zivjeti bez njih.
Praznina ostaje za vremena.
Ako se zvono na vratima oglasi, odmah pomisliš: možda su tu.
Ali nisu. Jer su stotinama ili hiljadama kilometara daleko.
Polako se navikavaš, na svoj novi život.
Znate da je dovoljno jednom tjedno uključiti mašinu za veš..
Znaš gdje staviti nešto, što ćeš kasnije naći.
Razgovor s njima na internetu ili telefonom postaje prirodan.
Više se ne pojavljuju. Ne boli. Barem se tješiš ne toliko. Ne uvijek.
Naravno da ima dana kada ti srce od tuge pati.
Osjećaš se tako loše, da ni ne znaš razlog. Slažeš li se s tim?
Jedva čekate da nazovu i razgovarate s njima.
Samo da vidite: da je sve u redu.
Polako se smirujete, samo ponekad imate noćne more.
Jer se majke uvijek boje.Cijelo vrijeme.Za svoju djecu, iako su daleko.
A onda kažu: dolazimo majko kući!
Svašta će se dogoditi, ako ne. Sve što vole se sprema. Sve će majka,da ih lijepo dočeka..
Spremate se za uzbuđenje. Uskoro ćete ih moći zagrliti. Naravno da ćete se pokušati ponašati kao da nema ništa posebno u tome što oni dolaze. Niste im rekli, da ste cijelo vrijeme zabrinuti.
Biće tu i kuća će opet biti puna i bučna.
Čuje se galama, smijeh i svako govori svoje.
Ovako je lijepo i milo..svi zajedno na okupu..
Spremaš se… Poput ugrađenih šiljaka koji vas ponekad uzbuđuju. Jer znaš da će opet otići. Već se pripremate za bol. Jer će opet boljeti.
Moraćete se naviknuti na njihovu odsutnost kao i toliko puta. Polako. Kako život brzo prolazi,rastu, pa krenu u školu. Srednjoškolci. Onda odu..Dolaze rjeđe. To je malo veća smrt.
Otići će kad-tad, jer tako treba biti. To je prirodno. Oni žive svoj život.
Jeste li sretni što su se snašli… Čak i ako je to mjesto daleko od mjesta gdje si Ti. . Živi i zdravi da su..
Sada imaju zajedno sadašnjost i budućnost. Sretan si jer vidiš njihovu sreću.
Dolaze i odlaze, ali uzimaju dio tebe. Čak i kada možda ne znaju. Da! Znaju da ne bi. Oni sve znaju. Dobri ljudi, pa volite ih zajedno i odgajajte ih da budu dobri.
Boljeće vas, ali ćete se naviknuti da opet i opet iznova nedostaju i čekate da se vrate. “
Dolaze jer te vole, jer si im važan…