“Kada sam imala oko 9 godina…”

“Kada sam imala oko 9 godina, živjela sam u kući sa svojom majkom, bakom i malim psom. Moja porodica i ja smo bili noćne ptice i često smo ostajali budni do ranih jutarnjih sati.

Tog posebnog vikenda, bilo je oko 2 ujutro kada smo čuli glasno kucanje na vratima dnevnog boravka. Bili smo iznenađeni zbog vremena, ali smo oprezno otvorili drvena vrata, ali ne i čelična, da bismo provjerili šta se događa.

Na terasi je stajala neuredna, prilično mlada žena u bijelom kaputu. Izgledala je uplašeno, a bila je i van daha. Kada je vidjela da smo otvorili prva vrata, molila je da je pustimo unutra da upotrijebi naš telefon. Objasnila je da je iskočila iz automobila svog nasilnog dečka i da je trčala do naše kuće.

Tokom tog vremena dogodilo se dosta pljački i napada, pa nismo imali namjeru pustiti nekoga koga ne poznajemo unutra, već smo joj rekli da čeka i da ćemo pozvati policiju. Pristala je i sjela na stepenice.

Širili smo vrata kako bismo je nadzirali dok je moja majka zvala policiju. Operater je ostao na telefonu s mojom majkom i složio se s našom odlukom da je ne pustimo unutra, ali da je zamolimo da ostane na terasi dok pomoć ne stigne.

Odjednom smo čuli njen vrisak dok je skočila s stepenica i krenula prema našim vratima. Čuli smo zvuk motora. Crveni automobil je polako prošao, posmatrajući nju, moju majku i mene, a zatim odvezao. Rekla je da je to njen dečko. Automobil se okrenuo i vratio se s suprotne strane, ponovo polako prošao pored nas.

Mlada žena je drhtala, ali smo joj rekli da je policija već na putu i da je operater još uvijek na telefonu. Automobil se treći put vratio i parkirao se preko ulice. Njen dečko je spustio prozor i povikao:

“VRATI SE U AUTOMOBIL!” Mlada žena mu je vrisnula: “Ne!” U tom trenutku smo odlučili da je pustimo unutra i otvorili smo čelična vrata. Upravo prije nego što je mogla ući, čuli smo umirujući zvuk policijskih sirena kako se približavaju. Njen dečko je brzo odvezao i skrenuo iza ugla.

Policija je stigla i svi smo se olakšano osjećali. Prišli su i uzeli njen iskaz. To je trajalo oko 20 minuta, a zatim su je odveli u policijski automobil. Ne znamo šta se dogodilo s njom nakon toga.

Čak nikada nismo saznali njeno ime jer ga nije ponudila, a nismo ni pitali jer smo svi bili nervozni i uplašeni. Ponekad razmišljam o njoj i nadam se da su uhapsili njenog dečka i da je ostala daleko od njega jer je bio smeće.”

(Izvor: Reddit / r/TrueScaryStories )