“Moja kćerka je neplodna, pa ne može imati biološku djecu. Rekla sam joj da zbog toga neće naslijediti moju imovinu.
Nedavno su ona i njen muž usvojili djevojčicu. Kćerka me pitala da li se to računa. Rekla sam joj da ne.
Na svoj užas, sedmicu dana kasnije pojavili su se pred mojim vratima s papirima o usvajanju – i advokatom.
Oči moje kćerke bile su crvene od plača, ali joj je glas bio čvrst dok je govorila: “Jasno si stavila do znanja da ti je jedino krv važna. Zato smo donijeli odluku.” Zatim je njen muž istupio naprijed, držeći njihovu usvojenu kćerku čvrsto uz sebe, i stavio mi dokument u ruke.
Bio je to zahtjev za zakonsko ukidanje mojih prava kao bake. “Ako ona nije tvoja porodica,” šapnula je kćerka, “onda nismo ni mi.” Zatvorila je vrata snažno za sobom.
Nisam mogla vjerovati. Izgubila sam svoju kćerku. Ne znam šta da radim.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)