“Moja supruga je umrla prije godinu i dva mjeseca od neizlječive bolesti.
Imala je samo 28 godina. Bila je moja prva ljubav, drugi dio mene… rodila mi čak 3 sina.
Posljednjih mjeseci njenog života, samo je željela da joj obećam da ću nastaviti sa životom poslije njene smrti, da ću naći drugu ženu, da ću se ponovo oženiti.
Nisam mogao, rekao sam joj da je ona jedina i vječna za mene.
Međutim, na godišnjicu njene smrti…” sanjao sam je i u snu me ponovo zamolila da nastavim živjeti.
Dva mjeseca su prošla i ni jedan dan nije proša da se nisam nekoliko puta prisjetio njene rečenice: “Ne želim da budeš sam, želim da imaš nekog i želim da budeš sa njom sretniji nego sa mnom.”
Ali ja to ne mogu… Ono za šta sada živim je noć i očekivanje da mi ponovo dođe na san.”