Prolazim danas pored jedne pekare u gradu, i koliko me s jedne strane omamio miris peciva, toliko su me s druge prošli trnci i nabasala sjećanja na jedan nemio događaj iz djetinjstva.
Bila je promrzla zimska noć, netom prije zore. Na ulicama nigdje nikoga osim mame i mene koju je što je brže mogla vukla za sobom jer smo bježale od mog oca koji je u ne znam kojem po redu navratu bio fizički napao moju mamu.
U tom trenutku nisam bila svjesna šta se tačno događa te sam bila uplašena i dezorijentirana, no prolaskom pored te iste pekare su mi onda također zamirišala ta ista peciva što me smirilo i natjeralo da u toj sekundi zaboravim što se događa, te mi dalo nadu da će sve ipak biti dobro.
Izvor:(ispovesti.com)