“Sjećam se prije pet godina na fakultetu kad sam bila užasno loše. Pošto sam jedina morala da produžim studije bilo mi je jako krivo da gledam svoju generaciju kako diplomira.
Budući da je bilo vrijeme ispita, prišao mi je pupil sa prve godine kome je ostalo nekoliko predmeta i pitao me da mu pomognem oko ispita.
Zamolio me je da mu u knjizi podvučem čega se sjećam. Naravno nisam se sjećala ničega, jer nisam ni imala taj predmet zato što nisam isti smjer.
Ja sam uzela telefon, našla neki rendom tekst na mobitelu nevezan za predmet, da izgleda realnije i počela da podvlačim šta mi je prvo zapelo za oko u knjizi. Tako ja podvučem i dam mu podvučeno.
Kroz sedmicu dana dolazi mi sav sretan i govori kako je dobio devetku učeći samo ono što sam mu podvukla. Ja već zaboravila da sam išta radila, taj dan obrisala sam sve društvene mreže kako me ne bi našao, zato što znam kakvu sam grešku napravila, jer sam se loše osjećala. Nisam to trebala uraditi, nikako. Krivo mi je.”
(Izvor: Ispovesti.com)