“Sjedim u parku, djeca se igraju. Imaju dvije klupe i sto između. Ja sjedim na jednoj, prilazi jedan Rom i pita jel može da sjedne. Možeš naravno.
Djeca sličnog uzrasta ko moja. Počnemo priču oko djece uglavnom, kaže on meni ‘jel se ti mene ne sjećaš’.
A na prvu mi jeste bio poznat al nisam mogao da se sjetim. Išao sa mnom kod učiteljice, 4 godine u osnovnu, poslije u 5 ga na insistiranje razredne prebace u specijalnu školu.
Iako nije bilo razloga za time. Elem, momak zanatlija, tremendous mu ide i baš mi je drago. Mnogo mi je žao što su ga nastavnici diakriminisali samo zato što je rom, a sjetio sam se čim je rekao, bio mirno i povučeno dijete…”