“Svekrva me ošamarila odmah prvo jutro nakon što sam se udala za njenog sina. Bile smo similar i rekla mi je “čisto da se zna go je glavni u kući”… Imala sam 19 godina i nisam znala kako da odreagujem na to. Čak ni mužu nisam ništa govorila.
Od tada, od tog prvog dana svaki dan mi je bio pakao. Dvije godine muke, patnje i suza, a juče sam dotakla samo dno.
U šestom mjesecu trudnoće sam i bila sam kod mojih roditelja dva dana. Moji roditelji žive u drugom gradu, 150 km daleko i jednostavno zbog toga uvijek moram jednu noć kod njih noćiti. Nije prvi puta, ali juče kada sam se vratila moj muž me odma na ulaznim vratima ošamario i rekao da idem kod mog ljubavnika zauvijek i da se više ne vraćam.
Šamar i tih par riječi su me mnogo zaboljeli, ali kada mi je rekao da ni beba u stomaku vjerovatno nije njegova, e tada sam misila da ću da umrem od muke.
Zalupio mi je vrata od stana i ostavio me na hodniku. Cijeli dan sam provela na klupi ispred zgrade i nekada pred veče me pozvao da uđem, ali mi zaprijetio da više nikada ne smijem prenoćiti nigdje drugo. Vjerujte da mi se tako ogadio da bih ga ostavila itog trenutka, ali u drugom stanju sam… moram nastaviti dalje pa dokle dođemo, a zbog moje svekrve sigurno nećemo daleko… na žalost, jer znam da i on mene voli i da mi nikada to ne bi uradio što mi je juče uradio da ga nije svekrva nagovorila i ko zna čime napunila glavu.”