Moju sestru volim kao dva oka u glavi. Ne znam možda zato jer smo blizanci, jer ta ljubav je nešto što se ne može opisati. Kada se sestra udavala, ja sam tom njenom mužu, ZETU rekao da dobro vodi računa šta radi i kako se ponaša prema njoj.
Jer ako on (moj zet) ili bilo ko drugi digne ruku namoju sestru, ja ću ovo opet da uradim, možda i gori da budem…” Čovjek mi kaznu zatvora promijenio u 3 mjeseca uslova. Od tada je prošlo blizu 3 godine i nikada više zet nije ružno pogledao moju sestru, a kamoli da joj učini nešto nažao. Downside treba u korijenu spriječiti i da ga nisam tada nalupao kao majmuna ko zna kakav život biimala moja sestra.
Dva mjeseca kasnije kada sam vidjela modricu na sestrinom licu, bilo mi je dovoljno da shvatim da ju je udario, MOJA SESTRA, MOJ ŽIVOT! Sjeo sam u auto, otišao kod njega na posao i stvarno, stvarno ga pretukao. Njegovi kolege su pozvali policiju, mene su priveli, a da nije bilo njegovog kolege, nitko ne zna kako bi njegov zet završio, ovako je ostao živ.
Za nanošenje teških tjelesnih ozljeda dobio sam mjesec dana zatvora i dobru novčanu kaznu. Kad me sudac pitao kajem li se, samo sam mu kratko rekao: “Ako je cilj zatvora da ne ponovim ovo kazneno djelo, onda me gospodine suče odmah pošaljite na doživotni zatvor.”