Nervira me koleginica na poslu koja mora da doručkuje svaki dan u isto vrijeme, ni slučajno da pomjeri svoj doručak ako npr. tad ima posla i hitno je da se nešto završi.
Lijepo je zamolim da nešto uradi, pa da onda jede, ali ne ona kaže hoću sve da uradim, ali u to i to vrijeme moram da jedem i onda nastavljam.
Kao da će svijet stati ako ode na doručak pola sata-sat kasnije dok se završi šta treba. Svi ostali jedemo u hodu i kad stignemo, ne gledamo striktno na sat, jedino ona princeza ne može.