“Nakon njihove nesreće sam lutala, bježala od sebe..”

“Nakon suprugove i djetetove nesreće sam lutala, radila sve samo da se ne moram zaustaviti ispred ogledala i priznati sebi da se sve to stvarno dogodilo da su izgubili zivot i da sam ovdje ostala sama.

Bježala sam od sebe panično, a trčala po krivim stazama nastojeći biti brža od svog bola.

Godinu dana mi je trebalo da se suočim sa istinom i da shvatim da je jedino što zelim čuvati uspomenu na njih dvoje jer su bili moje sve.

Žao mi je što sam to tek sada shvatila, da sam shvatila ranije, mnogi oko mene bi bili pošteđeni moje “ludosti”.

Slomljena sam ali zbog njih guram dalje vjerujući svim srcem da ću im jednom opet moći reći koliko ih volim i zagrliti ih cijelim svojim bićem. Istina je da svatko tuguje na svoj način i da ako nismo u stanju biti podrška da ni slučajno ne budemo oni koji sude.

Bol se ponekad pokazuje i osmjehom. Zapamtite to. Grlite i volite svoje najmilije jer nikada ne znate kad ih vidite zadnji puta a nikad i ne prebolite što niste znali.”

BONUS

Moj dečko je muzičar. Sve bi to bilo lepo da on stvarno ima neke nastupe, ali on ima 25 godina i dalje je u rok bendu koji je napravio kao srednjoškolač. Posao im se svodi na povremene nastupe u nekim rupama od klubova gde se skuplja par srednjoškolača u rok i metal fazi, a plata im je zapravo džeparac dok žive s roditeljima. On i dalje tripuje da će postati nova Metalika, dok se njegovi vršnjaci osamostaljuju, zapošljavaju, stvaraju svoj biznis, porodice, imaju žene i decu, on se vucara s tim propalicama iz benda, roditelji im daju za pivo i tripuju srednju školu. U vezi smo od srednje, volim ga, ali ja ne mogu više. Ne vidim budućnost s njim, a on se ni ne trudi da stvori budućnost sa mnon. Sve se nadam uozbiljiće se, a on je i dalje na istom nivou kao kada smo se upoznali.

Nakon dana i dana priče sa samom sobom, odlučila sam zadržati dijete od muškarca koji je samo nestao iz moga života. Pokušala sam mu reći da sam u drugom stanju, ali nije se udostojio ni javiti na moje pozive. Neću trčati za njim. Jedva čekam bebu.

Mnogi ovde pričaju kako je komunikacija ključna za opstanak veze ili braka. To ću iz ličnog iskustva da vam opovrgnem. Primera ima mnogo ali poslednji je moja žena. Da li je normalno da žena od 30 i kusur sa dvoje dece i koja je u braku, postavi sliku sa provokativnim pogledom kako gleda u kameru dok jabukom dodiruje usne i liže je jezikom? Po meni nije i više puta smo razgovarali, pokušao sam da objasnim ali kao da pričam zidu.

Vremenom sam shvatio da ja mogu da volim samo lijepe i zgodne žene. Ostale žene povređujem psihički, čak mi nije strano ni da budem nasilan, dok onim lijepim sve opraštam, maltene klečim pred njima.

Bojim se da sam ljubavnica. Ne znam kako da saznam da li je zaručen. Naime, on je Turčin i ovde radi u Srbiji. Ima 25 godina. Bojim se da je po njihovim običajima već obećan drugoj, to jest da su ga roditelji zaručili. Sa njim sam u super odnosima, slažemo se, viđamo se često, idem kod njega u stan i lepo provodimo vreme. On kaže da traži ozbiljnu vezu i da voli slovenske devojke. Ne znam šta da mislim. On tvrdi da je slobodan