Taki Marinković dočekao je kćerku Maju iz Zadruge, a zajedno sahranjuju njegovog oca na groblju u Belom Potoku, gdje je Majin deda i živio.
Maja je uvijek bila vezana za dedu, koji ju je nazivao svojom mezimicom, pa joj je ovaj gubitak preteško pao.
Zadrugarka se slomila nad njegovim sandukom, pa jaukala iz sveg glasa, dok je Taki bio sa druge strane, jednako slomljen.
Jedno drugom su uvijek najveća podrška, što je slučaj bio i danas, u jednom od najtežih životnih situacija. Ljudi su im prilazili i izjavljivali saučešće, a Maja nije mogla da prestane plakati.
