POUČNA PRIČA: Milijarder i siromašni starac

Jedne hladne noći milijarder je vani sreo siromašnog starca. Pitao ga je: “Zar ti vani nije hladno i ne oblačiš kapute?” Starac je odgovorio: “jeste hladno, ali navikao sam.” Milijarder je odgovorio: „Čekajte me! Sad ću ući u svoju kuću i donijeti vam jednu jaknu.

Jadni starac bio je tako sretan i rekao je da će ga pričekati. Milijarder je ušao u kuću i zaboravio na starca.

Ujutro se sjetio tog jadnog starca i izašao da ga potraži, samo zbog velikog mraza i zbog hladnoće pronašao ga je zaledjenog,nije disao vise…

Ali starac je ostavio poruku u rukama: „Kad nisam imao toplu odjeću, imao sam snage boriti se protiv hladnog vremena, jer sam bio naviknut na to, ali kad ste mi obećali pomoći, pridržavao sam se vašeg obećanja i to mi je uzelo snage da se oduprijem. ”

Naravucenije:

Ne obećavajte ništa, čak ni ljubav, ako ne možete održati obećanje. Možda vama ne znači ništa, ali nekome drugome može značiti sve!

—————–

BONUS:

Svog sina savetujem da se prema svojoj devojci ponaša, kao što se dečko ponaša prema njegovoj sestri. Ljudi moji, ja u životu nisam videla da se neko odnosi s toliko ljubavi, poštovanja..

Dečko i ja radimo u istoj firmi u različitim sektorima. Imamo isto zanimanje i stepen obrazovanja, kao i radno iskustvo. U njegovom sektoru rade samo muškarci, a u mom samo žene i to uglavnom samohrane majke. Mi koordiniramo svim sektorima i vodimo računa o svemu, imamo najveću odgovornost, a imamo manju platu za 20 000 din. I to ne samo u ovoj firmi već u svakoj u kojoj sam radila. Računaju da to da te žene nemaju kud i da neće da se žale. I u pravu su. Već sam 3 firme promenila zbog toga, žalila se i na kraju pošto me niko nije podržao dala otkaz. Sad ćutim i čekam da otvore granice jer sam već dobila posao u inostranstvu, ovde ne mogu izjeda me nepravda.

Muka mi je više od siromaštva. Otkad znam za sebe moji nemaju. I jedva se krpi kraj sa krajem, nema za drva, hranu, toplu odeću, a kamoli letovanje i sav taj “luksuz”. Baš zbog toga učim i želim sutra da postanem svoj čovek, da uvek imam dovoljno. Ali više je neizdrživo, pogotovo što iz svoje pozicije ne mogu mnogo toga da promenim, a ne želim da i narednih godina za svaku sitnicu čujem reč “nema”.