“Svoju svekrvu smatram posesivnom ženom. Smatram da je posesivno vezana za svoje sinove jer im u bukvalnom smislu ne dozvoljava da sami odlučuju gdje će oni živjeti sa svojom ženom i djecom. Bukvalno svi moramo biti kuća do kuće, bez ikakvih ograda između kuća, jer je njoj poniženje to da ako želi sinu u kuću da mora izaći na cestu i ući na kapiju, umjesto da samo dođe s koje god strane želi.
Kao nikom se ona neće mješati u život, nek svako radi kako želi, dok ne dođe vrijeme da stvarno nešto urade kako žele, eh tada se ona odmah razboli, umire, pati, plače, i tu je kraj onoga što njeni sinovi žele. Volim svog muža, ali je toliko pod uticajem majke, i on i njegov brat, da me nekada te stvari dovode do ludila.”
(Izvor: Ispovesti.com)