ISPOVIJEST”Sinoć oko 1 sat poslije pola noći na vrata stana mi je došla komšinica”

Sinoć oko 1 sat poslije pola noći na vrata stana mi je došla komšinica u pratnji dva policajca. Žalila se da iz mog stana dolazi nesnošljiva buka i da ne može da spava.

Izvinuo sam se i rekao da ćemo se smiriti, ali je jedan od policajaca zahtijevao da kažem razlog tolike buke, jer mora napisati izvještaj i tako to… Zaledio sam se od stida… Šta da kažem… Kako da mu kažem da sam…

Kako da mu kažem da sam sa 3 druga i da se igramo FIFE, a svi imamo preko 30 godina, ono matori ljudi se igraju igrica i pri tome prave nesnošljivu buku.

Mislim da bi nas sve na psihijatriju… Slagao sam sa se jedan uništio od alkohola, jer ga je cura prevarila.

Sreća neki emotivni panduri imali su razumijevanja.

BONUS

Kao muško sam jako puno tračao te ogovarao druge ljude. Ništa me nije zanimalo osim toga, znao sam dnevno provesti 3 sata na mobitelu ogovarajući pojedine osobe i to mi se jako loše odrazilo na život. Sa svakom djevojkom s kojom sam bio na kavi svidio bih joj se, ali nakon 3-4 puta što smo se vidjeli ona izgubi interes, jer eto nemam pametnih tema. Odlučio sam poraditi na sebi tako da prestanem ogovarati, tračati te pročitam koju knjigu, pogledam film, učiti nešto novo i promjene su se vidjele nakon prva 2 mjeseca. Ljudi s kojima sam konstantno tračao su se prestali družiti sa mnom (što je super), napokon sam pronašao djevojku s kojom iskreno uživam i mogu svima reći, molim vas maknite se loših stvari koje vam stvaraju negativu u glavi jer ne možete ići dalje, samo tonete.

Nedavno sam kupila crnu pločicu koja se nosi kao znak žalosti posle smrti bliske osobe. Stavim je povremeno kad mi je loš dan. Ne biste verovali koliko se razlikuje ponašanje ljudi prema meni tada.

Upravo sam našla dokumentaciju u kojoj piše da mi se majka duže vreme lečila kod neuropsihijatra zbog depresivno-anksioznog poremećaja, dok sam još bila jako mala. U šoku sam, otac neće ništa da objašnjava. I ja sam anksiozna godinama i to utiče dosta na moj život. Svaki moj razgovor sa njima o tome i odlazak stručnom licu su isti ti roditelji uvek negodovali uz obrazloženje da aksioznost ne postoji, već sam samo lenja. Boli me ovo!